19/10/2026
🐚 Nekad mi je stvarno naporno biti ja.
Naporno mi je sve primjećivati, sve osjećati, o svemu razmišljati. I ono što se dogodilo, i ono što se nije dogodilo, ali sam nekako osjetila da nešto nije u redu. Tuđe raspoloženje, promjenu u nečijem glasu, riječi koje su možda izgovorene bez razmišljanja, a meni ostanu u glavi danima.
I onda se još umorim od same sebe. Od analiziranja, od osjećanja, od toga što ne znam jednostavno pustiti neke stvari da prođu kroz mene, a da se negdje ne zadrže.
A najviše me umara to što se, uz sve te osjećaje, još uvijek znam pitati zašto jednostavno ne mogu biti malo drugačija. Malo manje osjetljiva. Malo manje u svojoj glavi. Malo manje umorna od same sebe.
Jer stvarno volim život. I volim što imam sposobnost toliko duboko osjećati.
Samo bih voljela da me to nekad malo manje košta. 🩵
Ako se prepoznaješ, mislim da ćeš razumjeti. 🫂
