Kvantno Ja

20/10/2026

Ne moraš u životu napraviti bezbroj koraka da dođeš do stvarnosti koju želiš živjeti.

Ne moraš poljubiti sto žaba, da napokon otkriješ svoga „princa“.

I nije potreban „mukotrpni rad“ da ostvariš ono što želiš.

Možda su te učili kroz život da - što se više namučiš, više je razloga da budeš cijenjen/a i da zaslužiš nagradu.

Što jače guraš, brže ideš, više napora ulažeš, to je uspjeh za tebe vjerojatniji.

Pa čak i što više sati terapija prođeš, to će ti u životu biti bolje.

Možda to i vrijedi za mnoga „postignuća“ u 3D realnosti, no postoji i stvarnost u kojoj su promjene brže, uspjesi dostižniji, a manifestacija lakša i jednostavnija.

Do nje ne treba daleko ići, niti raditi velike krugove okolo naokolo.

Možda je dovoljno samo se vratiti „tamo gdje je dom“ ❤️, gdje vatra ljubavi nikada nije prestala gorjeti i grijati- i tebe i cijeli tvoj život, i gdje je knjižnica sa svim odgovorima, koji ti trebaju da tvoj život bude iskustvo ispunjeno srećom, zadovoljstvom i lakoćom. 📚

Možda je samo potrebno vratiti se u svoj centar. Povezati se s onim što nikada nije prestalo biti dio tebe- svojim Višim Ja i njegovom mudrosti.
Prepoznati lekcije koje ti je priuštilo, kako bi, jednom ih svladavši, mogla/mogao preći na novi nivo. Pritom se zabavljajući i uživajući, a ne mučeći se i „gubeći jasan vid, dok nabadaš po kružnici života, u strahu da s nje ne padneš“…

Život na Zemlji je škola u kojoj učiš, sve dok ne naučiš i tek onda ideš u sljedeći razred.
Želim ti da ti svladavanje lekcije, zbog koje se vrtiš u krug, ne bude frustrirajuće, kao što je bilo Billu Murrayu u Beskrajnom danu, i da što prije napraviš taj čuveni kvantni skok na novi nivo spirale, po kojoj se tvoje biće kroz vječnost kreće.

Ako trebaš pomoć u tome, stojim ti na raspolaganju. Ne kao učiteljica, već kao netko tko je možda samo jedan razred ispred tebe i zna par prečica do mjesta na kojem, vjeruj mi, sve već znaš…

19/10/2026

Promjena perspektive uvijek čini razliku i dovodi do pomaka.

Jednom kada se stvari, ljudi i pojave, odnosi i iskustva promotre iz drukčije pozicije, promjena je neminovna. Najprije se događa u samoj percepciji, u svijesti, a onda i u vanjskoj manifestaciji.

Kroz (kvantnu) hipnozu se drugačija perspektiva ostvaruje lako, brzo i jednostavno. Različiti dijelovi tebe mogu biti susretani, ali i sagledani s dovoljno velike udaljenosti, da možeš jasno vidjeti kakve su i zašto su u tvom životu okolnosti nekakve – sve dok ne uvidiš da mogu biti i drugačije. I odlučiš izabrati drukčiju stvarnost za sebe.

Susret sa svojim unutarnjim djetetom, nekom drugom – prošlom, paralelnom ili budućom verzijom sebe, ali i svojim Višim Ja – postaje tada iskustvo koje može dovesti do istinske transformacije.

Sve su ti perspektive uvijek na raspolaganju, samo trebaš zaroniti dovoljno duboko u sebe da bi u tim dubinama otkrila/otkrio svoje visine i onda izabrala/izabrao pogled s kojim ćeš dalje kročiti kroz život.

Više o radu sa mnom, kao načinu istraživanja dijelova svoga bića i njihovih perspektiva – kroz hipnozu, QHHT i coaching – saznaj u opisu ovog profila.

29/09/2026

25/09/2026

Više Ja s tobom komunicira mnogo češće nego što misliš.

Što više primjećuješ ono što od njega dolazi i što manje automatski odbacuješ kao slučajnost ili umišljanje ono što ne možeš odmah objasniti, lakše prepoznaješ njegov jezik i otvaraš se tome da primiš još više.

Veza među vama oduvijek postoji, a na tebi je da kanal održavaš otvorenim, da imaš povjerenje u njega i ono što kroz njega dolazi i da ga svojom namjerom sve više i više širiš.
________________________________________
ŽELIŠ LI JASNO I GLASNO ČUTI ŠTO TVOJE VIŠE JA IMA REĆI?

Ako želiš iskustvo u kojem se toj komunikaciji možeš posvetiti duboko, izravno i bez ometanja svog analitičkog uma, QHHT® sesija može ti ponuditi upravo takav prostor.

Prostor u kojem svom Višem Ja postavljaš pitanja, a odgovori (i iscjeljenje na svim razinama tvog bića) dolaze jasno, glasno i osjetilno iz dubljih razina tvoje svijesti, uklanjajući svaku sumnju u ono što ti biva davano.

U tom procesu, moje je da ti pomognem da svoje Više Ja čuješ bez šuma, kako bi ga kasnije u svom životu mogla/mogao osluškivati lakše i bez ikakve sumnje…

Za informacije i dogovor QHHT® sesije javi mi se privatnom porukom ili putem kontakta u opisu profila.

22/09/2026

U seansi s osobom s kojom radim oboje budemo u (pomalo) promijenjenom stanju svijesti. Ne samo tijekom same hipnoze.

I u razgovoru prije i poslije nje dogodi se jedan suptilan pomak izvan uobičajenih načina komunikacije, ali i percepcije sebe i svega oko sebe. Doživljaj vremena izađe iz svojih uobičajenih okvira, kontakt postane prožet nekom nepatvorenom iskrenošću, a iz nas počnu izlaziti riječi koje u svakodnevnom razgovoru možda nikada nikome ne bismo rekli.

Kao suučesnica jednog takvog iskustva, često imam osjećaj da i sama postajem kanal neke više razine svijesti. Kroz mene tada izađu riječi i poruke koje ponekad zateknu čak i mene i moj svjesni um, koji kao da samo promatra prekrasan dijalog između dva bića u proširenim stanjima svijesti.

Uvijek su to riječi upućene s velikom pažnjom i ljubavlju, s namjerom najvišeg dobra osobe koja sjedi preko p**a mene. I nekako „pogode” upravo tamo gdje trebaju.

Za mene je to svaki put iznova podsjetnik koliko je orkestrator cijelog procesa Svijest puno veća od našeg svjesnog uma — i koliko ono što se spontano dogodi može biti ljepše i preciznije od bilo čega što bismo unaprijed mogli isplanirati.

Ali ponekad te riječi baš i ne zvuče tako. Barem ne na prvu.

Pri kraju jedne nedavne sesije s jednom prekrasnom dušom iz mojih je usta izletjelo:

„𝘿𝙖𝙗𝙤𝙜𝙙𝙖 𝙢𝙞 𝙫𝙞š𝙚 𝙣𝙞𝙠𝙖𝙙 𝙣𝙚 𝙙𝙤š𝙡𝙖…”

Još prije nego što sam rečenicu izgovorila do kraja, postala sam svjesna njezine „težine” — i potencijalnog iznenađenja osobe kojoj sam je uputila.

Pogledala sam je, spremna prihvatiti kakvu god reakciju izazove.
A onda sam odmah prepoznala: shvatila je.
Odahnula sam.

Jer ona je zapravo čula ono što želim svakoj duši koja dođe k meni, iako to možda ne izgovaram naglas, a to je:

✨Neka ti ovo što si danas doživjela, imajući mene uz sebe, pokaže koliko može biti dragocjeno imati nekoga tko će te vidjeti, čuti i pružiti ti podršku dok putuješ još neistraženim prostranstvima svoga bića. Ali put kojim ideš uvijek je samo tvoj. Ti ga biraš.

✨Neka ti ovo iskustvo pokaže koliko je tanka i lako prekoračiva granica između tvog malog i velikog Ja. Između svjesnog i podsvjesnog uma. Između ega i Višeg Ja.
Oni se neprestano isprepliću u tvom svakodnevnom životu. Samo otvori um i srce mogućnosti da ono što tražiš nije negdje daleko — nego je već u tebi, nadohvat tvojim unutarnjim očima. Prepoznavaj taj stalni ples ljudskog i božanskog u sebi.

✨Idi sa spoznajom da tvoje Više Ja nije entitet izvan tebe. Da je uvijek, uvijek, uvijek dio tebe.

✨I nikada ne zaboravi: Više Ja govori tebi i kroz tebe.

Što ga više slušaš i što više djeluješ u skladu s njime, to jasnije postaje da Više Ja nije netko kome moraš doći.

𝗩𝗶š𝗲 𝗝𝗮 — 𝗷𝗲𝘀𝗶 𝗧𝗶.

I ne treba ti posrednik da bi mu se približila.

U tome je zapravo jedna od mojih najdubljih namjera u radu s ljudima, a posebno u QHHT-u: ne želim postati osoba bez koje ne možeš doći do odgovora ili kojoj se moraš opetovano vraćati, jer nešto ne možeš sama.

Naprotiv.

Želim ti kroz naš rad i iskustvo pomoći da ponovno osjetiš vlastitu moć i prepoznaš koliko ti je ono što tražiš već dostupno.

Možda ćeš jednom ponovno poželjeti takvo iskustvo. Možda nećeš. Možda će te život odvesti prema sasvim drugim načinima istraživanja vlastite svijesti.

Ali voljela bih da iz našeg susreta poneseš jedno:
𝗭𝗮 𝗱𝗼ć𝗶 𝗱𝗼 𝗼𝗻𝗼𝗴𝗮 š𝘁𝗼 𝗷𝗲 𝘃𝗲ć 𝘂 𝘁𝗲𝗯𝗶 𝗱𝗿𝘂𝗴𝗮 𝗼𝘀𝗼𝗯𝗮 𝘁𝗶 𝗷𝗲 𝗺𝗼ž𝗱𝗮 𝗽𝗼𝘁𝗿𝗲𝗯𝗻𝗮 — 𝘀𝘃𝗲 𝗱𝗼𝗸 𝗻𝗲 𝘀𝗵𝘃𝗮𝘁𝗶š 𝗱𝗮 𝗻𝗶𝗷𝗲.

E, upravo je to namjera s kojom ulazim u susret s tobom.
Da ti pomognem doći do te spoznaje — ne samo kao ideje koju razumiješ, nego kao znanja koje si iskusila i utjelovila.

A onda…
Dabogda mi više nikad ne došla. 🤍

Od srca i sa srcem...
Matijana

11/09/2026

Dođe razdoblje u kojem ti vlastiti život postane tijesan. Ono što te prije pokretalo više nema isti smisao. Sve te više iscrpljuju uloge, odnosi i očekivanja kojima se nekad bilo prirodno prilagođavati, a još ne znaš kako dalje. Tijelo krene slati neobične signale, možda čak i srce počne drugačije kucati. Snovi ti postanu prikazi nove budnosti, a trenuci déjà vu-a dodatno potiču propitivanje stvarnosti.

Može ti se činiti da gubiš sebe. Ne umireš tada doslovno, samo popuštaju granice tvoje dosadašnje predodžbe o sebi: uvjerenja, navike i očekivanja, toliko dugo prisutni da su postali tvoj identitet.

Tko si kada ne moraš zasluživati ljubav, opravdavati svoje izbore ili stalno dokazivati vlastitu vrijednost? Što ostaje kada počnu popuštati priče o tome što možeš, što smiješ i koliko vrijediš?
Kada umor zbog ispunjavanja svojih i tuđih očekivanja postane veći od osjećaja da si nešto postigla/postigao i sigurnost prestane biti mjerljiva bilo kojom valutom, odnosom ili imanjem?

Ono što tada izgleda kao kraj poznatog sebe - možda je početak buđenja Kvantnog Ja — prisjećanja da tvoja priroda obuhvaća više od osobne povijesti i obrazaca kroz koje doživljavaš život.

Budimo realni, takva promjena može donijeti nelagodu. Poznato daje osjećaj sigurnosti, čak i kada nas ograničava. A novo budi nemir i neizvjesnost.

No ponekad se u tom nemiru krije i uzbuđenje pred novim, koje kroz stara uvjerenja doživljavamo kao prijetnju. Što ako je ispred tebe stvarnost bolja od one koju sada živiš?

Možda se kroz ovu promjenu otvara prostor za život koji osjećaš kao iskonski svoj, u skladu s onim što tvoja duša želi iskusiti i izraziti.

Ne moraš odmah osjećati mir niti imati sve odgovore da bi ovom procesu pristupila/o s povjerenjem.
Dovoljno je dati sebi prostor za istraživanje, promjenu i podršku kada ti je potrebna.
I poput vala, koji nikada nije stalan, polako otkrivati da promjena oblika ne znači gubitak onoga što u svojoj dubini jesi.

🌊Možda upravo prerastaš predodžbu da si samo kap i u sebi počinješ prepoznavati ocean. 💧

06/09/2026

Možemo pročitati stotine knjiga o ljubavi, ali ljubav upoznajemo tek kada je iskusimo.
Možemo razumjeti sve teorije o gubitku, oprostu, hrabrosti ili vlastitoj vrijednosti, ali tek nas životne situacije suočavaju s onim što smo doista usvojili.
Možemo slušati o duši, prošlim životima, životnoj svrsi, povezanosti svega što postoji i o tome tko smo izvan ove fizičke osobnosti. No sve dok je to nešto što smo čuli, pročitali ili preuzeli iz tuđeg iskustva, to je još uvijek samo informacija.

𝗣𝗿𝗮𝘃𝗼 𝘇𝗻𝗮𝗻𝗷𝗲 𝗻𝗮𝘀𝘁𝗮𝗷𝗲 𝗸𝗮𝗱𝗮 𝗶𝗻𝗳𝗼𝗿𝗺𝗮𝗰𝗶𝗷𝗮 𝗽𝗼𝘀𝘁𝗮𝗻𝗲 𝘃𝗹𝗮𝘀𝘁𝗶𝘁𝗼 𝗶𝘀𝗸𝘂𝘀𝘁𝘃𝗼.

Upravo se u tome može pronaći jedan od mogućih odgovora na pitanje zašto se duša uopće inkarnira u fizičkom svijetu.

Iz duhovne perspektive, Zemlja nije samo mjesto na kojem učimo "promatrajući izdaleka". Ona je prostor u kojem ono što na nekoj razini već znamo dobiva oblik stvarnog iskustva.
Ovdje ne slušamo samo o ljubavi, nego učimo voljeti u okolnostima u kojima ljubav nije uvijek jednostavna.
Ne učimo o povjerenju kao ideji, nego kroz situacije u kojima ne možemo unaprijed znati ishod.
Ne upoznajemo svoju snagu slušajući o njoj, nego onda kada nas život dovede pred nešto za što smo mislili da ne možemo podnijeti.

Zemlja je istodobno škola i igralište: prostor izbora, odnosa, emocija, tijela, ograničenja i posljedica. Mjesto na kojem znanje više nije samo koncept, nego nešto što proživljavamo i tako ugrađujemo u svoju svijest.

Isto vrijedi i za samospoznaju.

Ponekad odgovore o sebi tražimo u knjigama ili od ljudi koji mogu vidjeti ono što mi trenutačno ne vidimo, koji znaju ono što mi tek trebamo spoznati.
Takvi uvidi mogu biti vrijedni. Mogu nam pokazati novi smjer, imenovati ono što osjećamo ili potvrditi nešto što već dugo slutimo.

Ali postoji razlika između toga da nam netko 𝗸𝗮ž𝗲 𝗻𝗲š𝘁𝗼 𝗼 𝗻𝗮𝗺𝗮 i toga da to 𝘀𝗮𝗺𝗶 𝘀𝘂𝘀𝗿𝗲𝘁𝗻𝗲𝗺𝗼 𝘂 𝘃𝗹𝗮𝘀𝘁𝗶𝘁𝗼𝗷 𝘀𝘃𝗶𝗷𝗲𝘀𝘁𝗶.

Netko nam može reći da određeni strah nosimo iz djetinjstva, obiteljske priče ili nekog drugog iskustva duše. Može nam govoriti o našim obrascima, potencijalima, odnosima i životnoj svrsi. No kada to iskustvo sami vidimo, osjetimo, prepoznamo u tijelu ili jednostavno spoznamo iznutra, odnos prema toj informaciji postaje drukčiji.

Ona tada više nije samo tuđe tumačenje naše priče.
𝗣𝗼𝘀𝘁𝗮𝗷𝗲 𝗻𝗲š𝘁𝗼 š𝘁𝗼 𝘀𝗺𝗼 𝘀𝗮𝗺𝗶 𝗱𝗼ž𝗶𝘃𝗷𝗲𝗹𝗶 𝗶 𝘇𝗮𝘁𝗼 𝗽𝗿𝗲𝗽𝗼𝘇𝗻𝗮𝗷𝗲𝗺𝗼 𝗸𝗮𝗼 𝘃𝗹𝗮𝘀𝘁𝗶𝘁𝗼.

🎯U tome vidim jednu od najvećih vrijednosti hipnotičkog rada, a posebno QHHT-a.

Tijekom QHHT sesije praktičar ti ne govori tko si, što ti se dogodilo ni koji je smisao onoga kroz što prolaziš. Njegova je uloga voditi proces, postavljati pitanja i stvarati siguran prostor u kojem odgovori mogu doći kroz tvoje vlastito iskustvo.

Ono se može pojaviti kao slika, prizor, osjećaj, tjelesna senzacija, emocija, unutarnji glas ili neposredno znanje za koje ti nije potrebno dodatno objašnjenje. Tada nestaje propitivanje i sumnja u istinitost neke informacije.
𝗨 𝗼𝗻𝗼 š𝘁𝗼 𝘀𝗶 𝘀𝗮𝗺/𝗮 𝗼𝘀𝗷𝗲𝘁𝗶𝗼/𝗹𝗮, 𝗶𝘀𝗸𝘂𝘀𝗶𝗼/𝗹𝗮, 𝗱𝗼ž𝗶𝘃𝗶𝗼/𝗹𝗮 𝗻𝗶𝘁𝗸𝗼 𝘁𝗲 𝘃𝗶š𝗲 𝗻𝗲 𝘁𝗿𝗲𝗯𝗮 𝘂𝘃𝗷𝗲𝗿𝗮𝘃𝗮𝘁𝗶.

Velika je razlika između primljene informacije i osobne spoznaje.

Jedna ti može pokazati put, no druga je utjelovljeno znanje, koje daje pravu istinu o tebi„stavlja točku na 'i'“ svih tvojih prošlih iskustava, ali i pruža najispravniji pogled na život koji živiš danas i na onaj koji je tek ispred tebe.

Možda će ti drugi ljudi pomoći pronaći vrata. Mogu ti ponuditi mapu, drugačiju perspektivu ili pokazati smjer koji ne vidiš.

Njihova je vrijednost u tome da ti pruže odgovarajuće vodstvo, kako bi ti sam/a pristupila/o svojoj vlastitoj svijesti.
No tvoje je da u njezinoj dubini pronađeš odgovore koje tražiš.

Tek tada informacija postaje znanje i znanje postaje prava spoznaja.

02/09/2026

Što više radim s ljudima u dubokim stanjima hipnoze, to me manje iznenađuje koliko daleko ponekad sežu korijeni onoga što živimo danas.

Ponekad ih pronađemo u iskustvima ovog života. Ponekad u obiteljskoj priči koja je započela mnogo prije nas. A ponekad regresija odvede u iskustvo koje osoba doživljava kao drugi život, drugo vrijeme, drugi svijet ili sasvim drugačiji oblik postojanja.

Možemo raspravljati o tome što su ta iskustva „uistinu“: stvarna sjećanja duše, sadržaji podsvijesti, simbolički jezik psihe ili nešto četvrto.

Meni je, međutim, uvijek zanimljivije drugo pitanje:

𝙕𝙖š𝙩𝙤 𝙨𝙚 𝙪𝙥𝙧𝙖𝙫𝙤 𝙩𝙖 𝙥𝙧𝙞č𝙖 𝙥𝙤𝙟𝙖𝙫𝙞𝙡𝙖 𝙪𝙥𝙧𝙖𝙫𝙤 𝙩𝙤𝙟 𝙤𝙨𝙤𝙗𝙞 — 𝙞 š𝙩𝙤 𝙟𝙤𝙟 𝙟𝙚 𝙙𝙤š𝙡𝙖 𝙥𝙤𝙠𝙖𝙯𝙖𝙩𝙞?

Ono što se otkriva u regresiji vrlo često nije nasumična priča odvojena od sadašnjeg života. U njoj se pojavi isti strah. Ista krivnja. Ista odluka. Isti odnos prema sebi ili drugima. Ponekad čak i tjelesna senzacija ili simptom koji osoba već poznaje.
Odjednom nešto što se godinama činilo nelogičnim dobije kontekst.

Upravo tu leži jedna od najvećih vrijednosti rada s podsviješću.

Nije poanta u tome da u hipnozi iz puke znatiželje istražujemo 𝘁𝗸𝗼 𝘀𝗺𝗼 𝗻𝗲𝗸𝗮𝗱𝗮 𝗯𝗶𝗹𝗶, na kojem smo planetu živjeli ili što nam se dogodilo u nekom drugom vremenu, nego da bolje razumijemo 𝘁𝗸𝗼 𝘀𝗺𝗼 𝗶 š𝘁𝗼 ž𝗶𝘃𝗶𝗺𝗼 𝘀𝗮𝗱𝗮.

Svako putovanje svijesti otvara neku drugu priču, a neke od njih dio su serijala, od kojeg je jedan nastavak i naš sadašnji život.
Onoga trenutka kada možemo pogledati gdje je došlo do pravog zapleta, možemo razumjeti cijelu radnju, ali i odlučiti ispisati drugačiji kraj od onoga koji je bio izgledan dotada.

Tada uvid:
𝗢𝘃𝗼 𝗷𝗲 𝗱𝗶𝗼 𝗺𝗼𝗷𝗲 𝗽𝗿𝗶č𝗲.
𝗔𝗹𝗶 𝗻𝗲 𝗺𝗼𝗿𝗮 𝗯𝗶𝘁𝗶 𝗶 𝗻𝗷𝗲𝘇𝗶𝗻 𝗻𝗮𝘀𝘁𝗮𝘃𝗮𝗸.
..postaje novi početak.

Postoji li u tvom životu nešto za što već dugo osjećaš da mora imati dublji korijen?



—

Iskustva iz regresija i kvantne hipnoze individualna su i subjektivna. QHHT® nije medicinski ni psihoterapijski tretman i ne zamjenjuje odgovarajuću stručnu zdravstvenu skrb.

23/08/2026

Pročitaj to još jednom. I budi malo s tim.

Možda je došlo vrijeme da prestaneš tražiti krivce i objašnjenja za svoje „situacije“ u drugim ljudima, entitetima, okolnostima, životu ili sudbini — i počneš ih tražiti tamo gdje zapravo nastaje mnogo više tvog života nego što misliš: u onome čega još nisi svjestan/svjesna (o sebi samom/samoj).

Jer postoji jedan zanimljiv paradoks.

Ti već stvaraš svoju stvarnost. Ali to ne znači da je stvaraš svjesno.

Volimo vjerovati da svjesno donosimo odluke, biramo odnose, postavljamo ciljeve i određujemo smjer svog života. Ali svjesni um raspolaže samo malim dijelom informacija iz kojih u svakom trenutku mislimo, osjećamo, reagiramo i biramo.

Pa koliko je neki izbor doista svjestan ako ne znaš iz čega biraš?

U podsvijesti ne žive samo zaboravljena sjećanja i potisnute emocije. Ondje su uvjerenja koja si davno prestao/prestala propitivati, automatizirani obrasci, emocionalni i tjelesni zapisi, naslijeđeni sadržaji — a promatramo li svijest izvan granica jedne biografije, u podsvjesnom i nesvjesnom su i iskustva drugih života i drugih razina tvojeg postojanja.

Sve ono čega se možda uopće ne sjećaš, a što ipak sudjeluje u stvaranju onoga što danas nazivaš svojim životom.

Zato osvještavanje nesvjesnog nije samo još jedan oblik „rada na sebi“. To je čin preuzimanja odgovornosti za vlastitu kreaciju.

Ne možeš svjesno promijeniti ono za što još ni ne znaš da upravlja tvojim izborima.

Ali kada ga jednom izvučeš na svjetlo svijesti, događa se nešto važno: ono što je do tada djelovalo automatski, slučajno i nekontrolirano postaje nešto što možeš vidjeti, preispitati i napokon — izabrati drugačije.

Jer nije pitanje stvaraš li svoj život.
Pitanje je: koliko ga stvaraš svjesno?

20/08/2026

Lekcije se u tvom životu ponavljaju sve dok napokon ne naučiš gradivo. Imaš cijelu vječnost za to, nitko te ne požuruje niti ti sudi, ali zašto bi trajalo toliko dugo, ako ih možeš svladati i puno prije?